Stopa nezaposlenosti vrijednost je koja u postotku određuje omjer ukupnog broja radno sposobnog stanovništva u zemlji i broja neradno sposobnih građana. To je kriterij stanja u gospodarstvu, koji ima svoju dopuštenu vrijednost u svakoj zemlji. Pokazatelj stope nezaposlenosti uzima se u obzir pri sastavljanju svih ekonomskih prognoza i izračuna koji se koriste u planiranju razvoja cijele države u cjelini i njezinih pojedinih teritorija.
Stopa nezaposlenosti u Rusiji, kao i u drugim zemljama, jedan je od glavnih pokazatelja stanja gospodarstva. Prema podacima Rosstata, od siječnja do travnja 2012. ovaj je pokazatelj u našoj zemlji iznosio 6,5%, a od svibnja se smanjio na 5,4%. No, najvjerojatnije, smanjenje stope nezaposlenosti ne ukazuje na pozitivne promjene u gospodarstvu, već je povezano sa sezonskim čimbenikom, posebno s početkom poljoprivrednih radova.
Prema rezultatima proteklih nekoliko godina, stručnjaci su procijenili da se stopa nezaposlenosti u Rusiji neprestano smanjuje - još 2009. iznosila je 9%. No današnji se brojevi više neće činiti tako sretni, s obzirom na to da su u prosjeku. Postoje regije u kojima je nezaposlenost nekoliko puta veća od prosjeka.
U te regije, prije svega, spada Ingušetija, gdje je stopa nezaposlenosti u prvom tromjesečju 2012. iznosila 48,9%, Čečenija - 35,3%, Republika Tyva - 21,7%, Altajski teritorij - 17,2%, Kalmikija - 13,3%, Kabardino- Balkaria - 13%, Dagestan - 12,7%. U Astrahanskoj, Kalinjingradskoj i Kurganinskoj regiji nezaposlenost je 10,4, 10,1, odnosno 11,9%.
Regije Sjevernokavkaskog federalnog okruga privlače posebnu pozornost vlade. Ovdje broj radno sposobnog stanovništva koje živi na uzdržavanju premašuje broj zaposlenih u proizvodnji. Ekonomisti vjeruju da je to bilo zbog prenaseljenosti, nedostatka proizvodnje i visoke razine korupcije.
Isti problem postoji u gradovima s jednom industrijom - nasljeđe sovjetskog razdoblja, kada je stvoren zatvoreni režim za održavanje života u određenim naseljima koji rade za obrambenu industriju, u kojima su svi njegovi sustavi bili u nadležnosti jednog poduzeća. Takvih naselja ima posebno mnogo u Sibiru i na Uralu.
Prema riječima stručnjaka, jedini izlazak iz ove situacije je razvoj ruskog proizvodnog sektora i povećanje broja malih poduzeća. Za to je prije svega potreban interes i podrška države.
