Priprema javnog nastupa jedna je od ključnih odgovornosti PR menadžera. Tekstovi se često moraju pripremiti ne samo za govornike organizacije, već i za vlastita izvješća. Stoga ovu vještinu treba usavršavati i poboljšavati tijekom karijere, pogotovo jer uspješan javni nastup može poboljšati ugled organizacije učinkovitije od desetaka publikacija u medijima.
Trening
Važno je pravovremeno saznati za događaj na kojem se planira javni nastup kako bi se imalo vremena prikupiti sve početne informacije:
- Tko će biti u dvorani: socijalna razina, prosječna razina obrazovanja prisutnih, odanost govorniku i tvrtki koju predstavlja;
- Tehničke karakteristike: vremensko ograničenje za prezentaciju, tko će govoriti prije i nakon govornika, opća tema događaja, očekuju li se pitanja publike;
- Koje zadatke organizatori dodjeljuju govornikovom govoru: odgovori na pitanja koja publika želi čuti.
Tehnika pisanja
Odlučivši o općim informacijama, spiker (osoba koja piše govor za govornika) trebao bi činiti okosnicu govora. Ona, kao i svaki tekstualni materijal, mora sadržavati kanon - uvod, glavni dio, zaključak. Po ovoj hijerarhiji trebao bi se graditi čak i trominutni pozdrav.
Uvod bi trebao sadržavati pozdrav, kratki uvod u organizaciju i osobu. Ovisno o temi govora, govorniku je dopušteno "staviti u usta" nekoliko riječi o tome što organizacija radi, kakvi su rezultati postignuti, kakvi su planovi za tekuće razdoblje, kao i na trenutni događaj.
Etično je započeti svoj govor pozdravljajući publiku i organizatora događaja: „Poštovani! Poštovani predsjedavajući (puno ime i prezime) . Ako se patronimi ne koriste u publicistici, tada govori predviđaju poslovnu privlačnost - Ivan Ivanov, Ivan Ivanovič ili Ivan Ivanovič. U javnim govorima obraćanje prezimenom nije dozvoljeno. Ovisno o razini događaja, možete upotrijebiti adresu g. - g. Ivanov itd.
Glavni dio trebao bi se sastojati od otkrivanja teme govora. Dakle, središnji dio pozdravnog govora je spomen zajedničkog rada s organizatorima događaja, glavnih prekretnica interakcije i rezultata. Za izvještaj je glavni dio otkrivanje teme itd.
U završnom dijelu govornik treba zahvaliti publici na pažnji, izraziti nadu za plodonosan rad na događaju i obratiti se publici s ključnom porukom.
Značajke zvučnika
Svaki govornik ima svoje osobine javnog nastupa. To može biti karakteristično zatezanje samoglasnika u trenucima zbunjenosti, mucanje tijekom uzbuđenja, teško disanje pri izgovaranju teških riječi itd. Tekstopisci bi trebali bolje poznavati govornikove slabosti i uzeti ih u obzir prilikom pripreme govora.
Stil javnog nastupa upečatljivo se razlikuje od pripreme priopćenja za javnost ili drugih dokumentarnih tekstova. Rečenice trebaju biti što kraće i jednostavnije. Praksa pokazuje da publika sluhom može opaziti rečenicu koja se sastoji od najviše 12 riječi. Intonaciju njihova izgovora govornik bi trebao intuitivno pogoditi. Da bi razumio je li rečenica pravilno građena, autor teksta mora svaku izgovorenu riječ izgovoriti sam dok priprema tekst.
Zadatak pisca govora je sakriti slabosti govornika i iskoristiti snage. Na primjer, ako govornik ima određenu karizmu i zna kako komunicirati s publikom, možete dopustiti neke prikladne i nježne šale u govoru. Ne bi ih trebalo biti mnogo, a jedan je dovoljan za kratki govor. Također je važno imati na umu da samo iskusni govornici mogu kompetentno iznijeti šale u javnom nastupu.
Tiskani tekst
Tekst bi trebao biti predstavljen govorniku što je prije moguće, kako bi se mogao prilagoditi i odraditi nekoliko proba. Ni najiskusniji izvođač ne bi smio zanemariti probe, što bi zasigurno trebalo raditi naglas.
U tekstu je važno sve numeričke izraze napisati riječima: umjesto "3, 5" treba napisati "tri točke pet desetina". To će zvučnika učiniti lakšim za razumijevanje.
Ispisani font mora biti veličine najmanje 14 točaka s razmakom od jedne i pol linije. To će voditelju (ili samom piscu govora) omogućiti da stavlja intonacijske znakove u obliku strelica kako bi govoru dao izražajnost i promišljenost.
Pri pisanju teških riječi važno je koristiti stres. Ako uređivač teksta ne dopušta serifove, naglašeni samoglasnik treba biti podebljan.
Za tekst je posebno važna semantička raščlamba na odlomke. Trebali bi biti mali, strogo odvojeni intelektualnim naglaskom.
