Postojeće zakonodavstvo Ruske Federacije daje građanima pravo da svoju imovinu zaveštaju bilo kojem nasljedniku. Međutim, da bi mogao ići odabranim ljudima, na primjer, susjedima, potrebno je poduzeti niz pravno značajnih radnji.
Postupak raspodjele imovine nakon smrti građanina reguliran je dijelom 3. Građanskog zakonika Ruske Federacije, registriranim u zakoniku naše zemlje pod brojem 146-FZ od 26. studenog 201. Istodobno, cijeli je odjeljak ovog regulatornog pravnog akta posvećen prijenosu naslijeđene imovine.
Opći poredak nasljeđivanja
Članak 1111 Građanskog zakonika Ruske Federacije utvrđuje da danas u našoj zemlji postoje dva glavna mehanizma za raspodjelu imovine nakon smrti građanina: nasljeđivanje po zakonu i oporukom. Nasljeđivanje po zakonu primjenjuje se ako pokojnik nije napustio naredbe u vezi sa svojom imovinom nakon smrti. U ovoj će se situaciji njegova distribucija provoditi u skladu s prioritetom. Konkretno, u člancima 1142-1145, Građanski zakonik identificira osam nasljednih linija, čija pripadnost ovisi o prirodi obiteljskih veza potencijalnih nasljednika s pokojnikom. Pri raspodjeli imovine u skladu sa zakonom, za nju se mogu prijaviti samo osobe povezane sa umrlom vezom na osnovu srodstva, imovine ili posvojenja.
Prijenos nasljedstva na odabrane nasljednike
Stoga, ako stvari, novac i druge dragocjenosti koje vam pripadaju nakon smrti želite prepustiti osobama koje vam nisu srodničke, npr. Susjedima, morate unaprijed sastaviti oporuku. Članak 1119. Građanskog zakonika Ruske Federacije daje vlasniku imovine pravo raspolaganja njime na bilo koji način i prepuštanju bilo kojoj osobi: krug takvih osoba nije zakonski ograničen. Međutim, potrebno je osigurati da oporuka bude sastavljena u skladu sa svim zahtjevima važećeg zakonodavstva. U suprotnom, nakon ostaviteljeve smrti, oporuka se može osporiti, a imovina koja pripada građaninu podijelit će se drugačije nego što je želio.
Takvi su zahtjevi utvrđeni u članku 1124 Građanskog zakonika Ruske Federacije. Glavni uvjeti za ovu situaciju su pisani oblik dokumenta i njegova ovjera. U tom slučaju, sam tekst dokumenta može biti ili rukom napisan ili ispisan, na primjer, na računalu. Međutim, u oba ova slučaja budite sigurni da je na oporuci prisutan osobni potpis njegova sastavljača koji potvrđuje njegovu autentičnost. Uz to, ako oporučitelj želi, isprava se može sastaviti u nazočnosti svjedoka ili u zatvorenom obliku, odnosno tako da nitko, uključujući bilježnika, neće biti upoznat s njezinim sadržajem do smrti oporučitelja.
