Deportacija, prevedena s latinskog, zvuči poput progonstva. Danas je deportacija prisilno protjerivanje stranog državljanina iz zemlje. Funkcije deportacije pripadaju Federalnoj migracijskoj službi Rusije.
Upute
Korak 1
Deportacija u suvremenom životu nije nimalo rijetka pojava; njoj su podvrgnuti zloglasni kriminalci ili druge osobe ili njihove skupine, dovodeći u pitanje koncept sigurnosti ostalih građana zemlje. Istodobno, deportacija se može provesti i ako osoba ima sva prava i obveze na teritoriju određene države prebivališta, odnosno njezin je potpuno legalni državljanin. Međutim, ovo je više iznimka nego pravilo, jer u skladu sa svim vrstama konvencija i zakona, sam pojam deportacije krši ljudska prava. Nemoguće je deportirati, kao i lišiti državljanstva, Ruse u Rusiji; ova mjera primjenjuje se samo na strane državljane.
Korak 2
Deportacija se odnosi na strane državljane koji su na ovaj ili onaj način prekršili prava ulaska, boravka ili registracije u zemlji koja ih je privremeno sklonila. Iz toga se može zaključiti da je ovaj utjecaj vrsta administrativne kazne, kada je osoba prisiljena napustiti državne granice dobrovoljno ili u pratnji.
3. korak
U Rusiji je pojam deportacije reguliran određenim zakonom koji govori o postupcima boravka stranih državljana. U skladu sa službenim dokumentima, građani kojima je istekao službeni period boravka u zemlji ili oni koji su zbog poništavanja izgubili službene dokumente podliježu deportaciji. Takvi ljudi moraju napustiti zemlju u roku od petnaest dana od trenutka kada se dogodio događaj.
4. korak
U pravilu se službena odluka o deportaciji državljanina određene države donosi na sudu, sve do tog trenutka kada je osoba u pritvoru u državnim institucijama. Zanimljivo je da je prognanik lišen prava na ponovni ulazak u Rusiju do pet godina, a što je teže kazneno djelo počinio, to kazna može biti značajnija. Međutim, zakon također predviđa postupak žalbe na odluku o protjerivanju, koji nezadovoljna osoba može podnijeti u roku od 10 dana od dana usvajanja takve odluke od strane suda.
Korak 5
Prema domaćem zakonodavstvu, izbjeglice i druge osobe kojima je potrebna zaštita i sklonište, kao i one koji su podnijeli takav zahtjev za vrijeme razmatranja njihove prijave, ne mogu biti podložni deportaciji. Dužnosnici poput konzula i diplomata ne podliježu deportaciji.
Korak 6
Deportacija nije jeftina, zbog čega, u skladu sa zakonom, troškove protjerivanja službeno snosi kažnjena osoba ili njezin konzulat u zemlji, a ako ni jedno ni drugo nije moguće, teret odgovornosti snosi država koja je konačno odredište lutalice …
