Kada arbitražni sud odobri sporazum o nagodbi, tužitelj plaća državnu pristojbu na općenit način, ali polovica njezina iznosa podliježe vraćanju tužitelju. Ako je sporazum o nagodbi odobren na sudu opće nadležnosti, tada se državna pristojba koju je platio tužitelj ne vraća.
Postizanje sporazumnog sporazuma između strana u parnici jedan je od osnova za dovršetak razmatranja predmeta na arbitražnim sudovima, sudovima opće nadležnosti (prekršajni sudovi, okružni sudovi). Jedno od aktualnih pitanja za tužitelja u takvoj je situaciji raspodjela državne naknade, budući da je prilikom podnošenja početnog zahtjeva plaćena u skladu s općim postupkom. Bez obzira na vrstu pravosudnog tijela, procesno zakonodavstvo daje strankama pravo da se dogovore o raspodjeli troškova državne dažbine u samom sporazumnom sporazumu. Na primjer, u navedenom dokumentu moguće je osigurati obvezu tuženika da tužitelju plati polovicu iznosa utrošenog na naknadu, kako bi razvio druga pravila. Nakon što ga odobri pravosudno tijelo, takav sporazum postaje obvezujući za stranke. Ako dogovor nije postignut, tada se primjenjuju opća pravila za raspodjelu troškova državne dažbine.
Državna dužnost nakon odobravanja mirnog sporazuma na arbitražnom sudu
Ako je slučaj razmatran na arbitražnom sudu i stranke su se složile da će ga prekinuti zaključenjem mirnog sporazuma, tada tužitelj može računati na povrat polovice plaćene pristojbe. Jedini je uvjet odobrenje navedenog sporazuma prije donošenja odluke o slučaju, budući da se pravilo o vraćanju polovice plaćenog iznosa ne primjenjuje u slučajevima kada stranke postignu sporazum već u fazi izvršnog postupka. Da bi primio novčana sredstva, tužitelj se mora obratiti poreznoj upravi na mjestu suda s odgovarajućom izjavom, kojoj su priloženi sudski akt i dokument koji potvrđuje plaćanje određenog iznosa kao carine.
Državna dužnost prilikom odobravanja sporazuma o nagodbi na sudu opće nadležnosti
Ako se sporazumni sporazum postigne tijekom razmatranja slučaja između običnih građana na prekršajnom sudu ili okružnom sudu, tada zakonodavstvo zahtijeva od stranaka da samostalno riješe pitanje raspodjele troškova u tekstu ovog sporazuma. U ovom slučaju ne primjenjuju se posebna pravila o vraćanju dijela naknade iz proračuna, stoga se tužitelj ne može prijaviti s odgovarajućim zahtjevom.
Drugim riječima, u nedostatku uvjeta za raspodjelu naknade u tekstu sporazuma, tužitelj će jednostavno snositi troškove plaćanja u skladu s općim postupkom. Stranke u tekstu sporazuma o nagodbi u ovom slučaju često predviđaju obvezu tuženika da u korist tužitelja plati polovicu iznosa naknade.
