Organi starateljstva mogu odbiti otuđiti kuću ili stan, čiji udio pripada djetetu, u slučaju da takva transakcija krši ili krši prava maloljetnika. Proces donošenja pozitivne odluke kompliciran je nedostatkom jasnih kriterija po kojima organi starateljstva ocjenjuju svaku žalbu.
Roditelji malodobne djece često se susreću s poteškoćama u provedbi odluke o prodaji ili zamjeni stana u kojem dijete posjeduje udio. Preduvjet za takvu transakciju je dobivanje suglasnosti organa starateljstva i starateljstva, što je sadržano u važećem civilnom zakonodavstvu. Svrha je takvog stanja spriječiti povredu ili povredu prava maloljetnika zbog pogoršanja njegove imovinske situacije, stoga se odgovarajuće pravilo odnosi ne samo na roditelje, već i na skrbnike ili skrbnike djeteta. Da bi dobili suglasnost organa starateljstva, roditelji bi trebali znati najčešće razloge odbijanja nadležnih tijela da odobre odgovarajuću transakciju.
Najčešći razlozi odbijanja organa starateljstva da otuđuju imovinu
Najčešći razlozi odbijanja organa starateljstva da otuđuju imovinu su:
- mogućnost osporavanja ili poništavanja kupoprodajne transakcije ili ugovora o razmjeni nekretnina u budućnosti, što može dovesti do nedostatka stana kod djeteta;
- smanjenje udjela u vlasništvu stana ili kuće koja pripada djetetu;
- ostalo pogoršanje djetetovih životnih uvjeta (stjecanje jeftinijeg objekta nekretnina, uzimajući u obzir mjesto kupljene nekretnine umjesto kuće ili stana koji se prodaju, itd.).
Istodobno, nigdje nije utvrđen određeni popis razloga zbog kojih organi starateljstva mogu donijeti negativnu odluku o određenoj transakciji. Zbog toga se treba voditi općim načelom nedopustivosti pogoršanja životnih uvjeta djeteta, drugog kršenja njegovih imovinskih prava kao posljedice prodaje ili prodaje nekretnine.
Što učiniti ako primite negativnu odluku organa starateljstva?
Ako su organi starateljstva unatoč tome odbili izdati dozvolu za zaključenje posla za otuđenje nekretnina, tada je moguće rješenje za roditelje osporavanje relevantnog zakona na sudu ili traženje druge prikladne mogućnosti za transakciju kupnje i prodaja ili zamjena. Prvu bi se opciju trebalo odabrati ako postoje jasni znakovi nezakonitog odbijanja, dok je drugo rješenje prikladno za slučajeve obrazložene negativne odluke, čiji su razlozi očito kršenje interesa maloljetnika.
