U modernoj znanosti ne postoji općeprihvaćena definicija pojma "zakon". Ona je, uz moral i etiku, jedan od regulatora društvenih odnosa. Pitanje suštine zakona, njegovih temelja i podrijetla do danas nije riješeno u znanosti.
Zakon je svojevrsni skup normi koje određuju pravila koja obvezuju sve ljude koji određuju njihov međusobni odnos.
Prema klasičnoj marksističko-lenjinističkoj jurisprudenciji, pravo je skup općenito obvezujućih pravila ponašanja koja utvrđuje i sankcionira država, a čija je provedba osigurana mjerama državne regulacije.
U teoriji prava nazivaju se razni znakovi prava, a većina autora razlikuje:
- normativnost (zakon uspostavlja određena pravila ponašanja);
- općenito obvezujući (za sve predmete);
- odredbe države (nepridržavanje zakonskih normi podrazumijeva nastup odgovornosti);
- objektivna priroda (pravo bez obzira na volju pojedinaca);
- formalna sigurnost (pravne norme izražene su u obliku zakonodavnih akata);
- impersonalizacija (norme zakona upućene su neograničenom broju subjekata);
- ponovljeno djelovanje normi zakona (norme zakona su namijenjene ponovnoj primjeni);
- dosljednost (zakon je dogovorena, međusobno povezana struktura).
Oblici izražavanja objektivnog prava su: normativni pravni akt, normativni ugovor, pravni običaj i sudski presedan.
Normativni pravni akt je dokument koji donosi ovlašteno državno tijelo radi uspostavljanja, promjene ili ukidanja vladavine prava.
Normativni ugovor je sporazum koji sadrži pravila ponašanja koja obvezuju svakoga (tj. Vladavinu zakona).
Pravni običaj skup je određenih pravila koja propisuju strogu liniju ponašanja u određenim situacijama. Preduvjeti za pojavu pravog običaja su stabilnost i opetovano ponavljanje društvenih odnosa, koji uzrokuju određene stereotipe ponašanja u pojedincu i masovnoj svijesti. Ti stereotipi postaju izvor zakona.
Sudski presedan je sudska odluka koja je u određenom slučaju stupila na snagu kojom se uspostavljaju, mijenjaju ili ukidaju pravne norme.
