Riječ "kompetencija" dolazi od latinskog glagola "sompeto" - postižem, susrećem. Kompetencija je sposobnost, znanje, sposobnost i vještina stručnjaka, zahvaljujući kojoj on rješava sve probleme ili postiže željene rezultate.
Pri ocjenjivanju osoblja, kompetencija se podrazumijeva kao formalni zahtjev za osobne i profesionalne kvalitete zaposlenika. Tvrtka propisuje određene skupove ključnih kompetencija za različito osoblje, koje se obično sastoje od 5-9 karakteristika. Oni služe kao osnova za donošenje menadžerskih odluka po imenovanju ili odbijanju. U pravnoj praksi ovaj pojam označava raspon zakonski utvrđenih ovlasti određenog tijela ili službenika. Vrste kompetencija: - profesionalne (odnose se na određeni tehnološki postupak); - pretjerano profesionalni (odnose se na različite elemente radne okoline - učinkovita interakcija s drugim zaposlenicima, sposobnost obavljanja i poboljšanja njihove radne aktivnosti); - ključna ili osnovna (potrebna za stjecanje novih znanja, prilagođavanje novim zahtjevima i situacijama). Ključna se kompetencija pak dijeli na još nekoliko vrsta. Komunikativna kompetencija je sposobnost komunikacije i volja to činiti. Nije potrebno znati sve, često je dovoljno znati osobu koja zna odgovor na traženo pitanje. Komunikativno kompetentna osoba lako stvara veze, stječući društveni kapital. Informacijsko-komunikacijska kompetencija nastavak je ili dodatak komunikacijske kompetencije. Samo umjesto da upoznate prave ljude, sposobnost pronalaženja pravih odgovora nalazi se u izvorima informacija - prije svega na Internetu. Suvremena sredstva komunikacije pružaju ogroman raspon mogućnosti. Društvena kompetencija je poznavanje zakona, običaja društva, sposobnost življenja u njemu. Samoupravljanje je sposobnost upravljanja sobom i svojim životom. Izraz "kompetencija" prvi je put upotrijebio američki sociolog R. White 1959. godine. Kompetenciju je označio kao učinkovitu interakciju pojedinca s okolinom. Početkom 70-ih godina 20. stoljeća provedeno je prvo ozbiljno istraživanje o razvoju kompetencija. U to se vrijeme odabir zaposlenika tradicionalno provodio ispitivanjem - provjeravalo se znanje općeobrazovnih predmeta, američka povijest, pravila engleskog jezika i neko ekonomsko znanje. Ali ovaj je pristup imao ozbiljnih nedostataka - testovi su bili teški za jezične manjine, a osim toga i osvojeni bodovi nisu jamčili uspjeh. David McClelland razvio je koncept bihevioralne kompetencije koji je vodio ponašanje uspješnih vođa. Sastavljen je popis od 19 općih kompetencija. 1989. godine utvrđeni su modeli kompetentnosti poduzetnika, prodavača, zaposlenika različitih organizacija. Primjeri menadžerskih kompetencija su utjecaj, analitičko razmišljanje, usmjerenost na postignuća, samopouzdanje, timski rad, suradnja i druge. Naravno, praktički je nemoguće pronaći idealne zaposlenike u kojima će se sve kompetencije skladno razvijati. U slučaju neravnomjernog razvoja, neke se kompetencije mogu nadopuniti drugima. Uz pomoć sustava kompetencija rješavaju se zadaci kao što su zapošljavanje osoblja, ocjenjivanje, prilagodba novih zaposlenika, programi motivacije, formiranje kadrovske rezerve, obuka i razvoj zaposlenika te razvoj korporativne kulture. Za procjenu kompetencija koriste se profesionalni i psihološki testovi, projektivne tehnike, grupne rasprave, poslovne igre i drugi događaji.
