Vlasništvo nije samo zasebna ekonomska kategorija, već i osnova ekonomskog upravljanja, što se jasno vidi iz povijesti zemlje. S ove strane važno je obratiti pozornost na dvije točke: suštinu imovinskih prava i subjekte poslovnog prava.
Bit vlasništva
Imovina se može okarakterizirati kao više od puke imovine. Zapravo je to gospodarski odnos koji je predmet pravne formalizacije. Upravo u tom pogledu može se govoriti o imovini kao osnovi upravljanja, jer osoba koja je dobila pravo posjedovanja nečega postaje njezinim vlasnikom, stavljajući na to teret održavanja stvari koje joj pripadaju. Država sama nameće odgovornost vlasnicima, pretpostavljajući da će cijeniti ekonomski zakon koji im je povjeren.
Problemi povezani s uređenjem odnosa gospodarskog vlasništva u kombinaciji s učinkovitošću upravljanja nacionalnom ekonomijom od posebne su važnosti. Tijekom godina brojnih tržišnih reformi dogodila se revolucija u sustavu imovinskih odnosa koja je utjecala na preorijentaciju gospodarskog upravljanja. Stoga danas pravo na imovinu znači da vlasnik ima sva ovlaštenja za poduzimanje bilo kakvih radnji u vezi s dodijeljenom imovinom, a koje nisu u suprotnosti sa postojećim zakonodavstvom.
Imovina kao osnova upravljanja uključuje trijadu moći. Prvo, to je vlasništvo, odnosno pravni temelj posjedovanja imovine. Drugo, to je mogućnost ekonomske upotrebe imovine kako bi se iz nje izvukla potrebna svojstva. Treće, ovo je naredba, odnosno utvrđivanje pravne budućnosti imovine promjenom njezinog stanja i vlasništva.
Poslovni subjekti
Subjekti poslovnog prava su općinska i državna poduzeća. Imovina koju imaju u svom posjedu ne može se podijeliti na dionice, dionice itd. Ako se imovina prenese na unitarno poduzeće, ona prestaje biti vlasništvo vlasnika. Istodobno, neke mogućnosti raspolaganja mogu se pružiti nevlasniku prema ugovoru. Subjekti ekonomskog upravljanja imaju pravo raspolaganja, a najmoprimac ima ograničena prava raspolaganja.
Kao što vidite, imovina kao osnova upravljanja uključuje prisustvo relevantnih subjekata koji su angažirani u razvoju imovine koju imaju u posjedu. Imaju pravo dati ga na privremeno korištenje drugim entitetima. Takve naredbe omogućuju razvoj imovinskih odnosa na ekonomskoj razini, dajući doprinos razvoju pojedinih regija i zemlje u cjelini.
