Pravosudni sustav Ruske Federacije temelji se na pretpostavci nevinosti - pravu osobe koja se smatra nevinom dok joj se ne dokaže suprotno. Ali ne znaju svi optuženici kako to pravo iskoristiti.
Osnovno načelo pretpostavke nevinosti formulirao je još u III stoljeću poslije Krista jedan od rimskih pravnika i zvučalo je ovako: "Onaj koji tvrdi, a ne onaj koji negira, dužan je dokazati." Odnosno, optuženik se ne može smatrati kriminalcem dok tužiteljstvo za to ne izvede dokaze, a sudac donese osuđujuću presudu. Pretpostavka nevinosti daje pravo na razmatranje slučaja po određenom redoslijedu i samo na sudu, isključuje linč, osnova je za poštivanje zakona - prikupljanje dokaza i utvrđivanje krivnje činjenicama.
Bit koncepta pretpostavke nevinosti
Bit ovog koncepta leži u činjenici da svaki građanin koji je optužen za kršenje reda ili kaznenog djela nije dužan dokazati svoju nevinost i nevinost. Na to će prije svega ukazati branitelj ljudskih prava (odvjetnik) i tako se koncept tumači u najrasprostranjenijem internetskom imeniku "Wikipedia" i zakonodavstvu.
Na temelju pretpostavke nevinosti utvrđuju se faze istrage i istrage, a osoba koja je navodno počinila ovo ili ono djelo naziva se:
- osumnjičeni - u fazi kada se provode akcije provjere,
- optuženi - kad istražna tijela svoje argumente potkrepe dokazima krivnje,
- zločinac - na temelju pravomoćne sudske odluke (kazne).
Suština pretpostavke nevinosti leži u činjenici da se, ako u slučaju postoje nijanse, sumnje, olakotne okolnosti koje se mogu protumačiti u korist osumnjičenog ili optuženog građanina, tumače u njegovu korist, ali ne i drugačije. Okolnosti se mogu razjasniti i predočiti istrazi ili sudu u bilo kojoj fazi, čak i nakon donošenja i objavljivanja presude.
Isti koncept definira pravo na dobrovoljno svjedočenje, sposobnost ne svjedočenja protiv sebe, štiti od fizičkog i moralnog nasilja tijekom ispitivanja.
Ostvarivanje prava na pretpostavku da je nevin
Provedba ovog načela od strane pravosudnog i istražnog sustava isključuje osudu i kažnjavanje nevinih građana. Pretpostavka nevinosti potrebna je kako bi svaki građanin mogao ostvariti pravo na obranu, štoviše, od nezakonitih radnji predstavnika istražnih tijela. Relevantna poglavlja zakonodavstva naše zemlje i svjetske razine jasno opisuju odredbe pretpostavke nevinosti:
- nevina osoba ne može biti procesuirana,
- optuženik se može nazvati samo onim za koga su pruženi dovoljni dokazi,
- u kaznenom slučaju moraju se uzeti u obzir i oslobađajuće i inkriminirajuće okolnosti,
- optuženik ima pravo šutjeti, ne klevetati se i ne opravdavati se,
- svako svjedočenje mora se dati dobrovoljno, bez moralnog i fizičkog utjecaja,
- priznanje krivnje od strane optuženog nije osnova za izricanje kazne, jer mora biti potkrijepljeno jakim dokazima.
Čak i nakon što je sud izrekao osuđujuću presudu, građanin se ima pravo žaliti na nju, pružajući nove činjenice u slučaju ili podnoseći žalbe na one koje nisu uzete u obzir na prvostupanjskom sudu - ta je mogućnost također uključena u provedba pretpostavke nevinosti. Istražitelji i suci neće imati pravo odbiti pravo na vršenje pretpostavke nevinosti.
Vrijednost pretpostavke nevinosti za osumnjičenika i optuženika
Pretpostavka nevinosti jamstvo je poštivanja prava osumnjičenika, optuženika, pa čak i građanina kojeg je sud prepoznao kao kriminalca. Istražni i pravosudni sustav nisu savršeni i u bilo kojoj fazi može se pogriješiti, zbog čega će biti osuđena nevina osoba.
Svaki bi građanin trebao znati pojam i značenje pretpostavke nevinosti. Nedostatak osnovnog znanja može dovesti do činjenice da će biti optužen za bilo kakvo nezakonito djelo. Ako predstavnici policije ili istražnih tijela pritvore i optuže za zločin, čak i najmanji, nemaju pravo
- izručiti osumnjičenika bez naloga,
- provesti osobnu pretragu bez uključivanja nezainteresiranih osoba (svjedočenje svjedoka),
- utjecati fizički ili mentalno (tući i zastrašivati),
- lišiti slobode u prisustvu osobnih dokumenata,
- ograničiti mogućnost pritvorenika da kontaktira rodbinu ili odvjetnika,
- lišiti prava na prikupljanje dokaza o nevinosti,
- ometati aktivnosti branitelja optuženog,
- sakriti oslobađajuće činjenice i umjetno stvarati optužbe.
Ako je barem jedno od gore navedenih prekršaja počinjeno nad građaninom, tijekom suđenja, sudac mora tu činjenicu protumačiti u korist optuženog, a slučaj se mora poslati na daljnju istragu. U odnosu na osobe koje su počinile povredu pretpostavke nevinosti, potrebna je službena istraga kako bi se utvrdila njihova podobnost za zauzeto radno mjesto i profesionalna podobnost.
Zakonska osnova za pretpostavku nevinosti
Pretpostavka nevinosti opisana je i u Ustavu i u Kaznenom zakonu Ruske Federacije, budući da se mora uzeti u obzir i koristiti prilikom razmatranja bilo kakvih kršenja zakona, uključujući i one administrativne.
U Zakoniku o kaznenom postupku Ruske Federacije pretpostavka nevinosti regulirana je člankom 14. Prema članku, odgovornost za dokazivanje krivnje optuženika i pobijanje oslobađajućih činjenica leži na tužiteljstvu - tužitelju. Sud nema pravo iznositi oslobađajuće ili optužujuće činjenice, on ih može samo analizirati i protumačiti u skladu sa zakonom.
U Ustavu Ruske Federacije pretpostavka nevinosti regulirana je člankom 49. Po svom sadržaju ona je najcjelovitija i najjasnija formulacija prava građanina na zaštitu od neutemeljenih optužbi i nezakonitih odluka sudskog tijela. Može se koristiti u razmatranju kaznenih i upravnih predmeta, kao ustavno načelo pravnog postupka.
Pretpostavka nevinosti je sposobnost ostvarivanja prava pojedinca prilikom razmatranja kršenja u bilo kojem području, uključujući radna, socijalna, izborna, stambena i osobna prava. Dok se ne prikupi odgovarajuća baza dokaza o krivnji, nitko ne može optuženog na sudu nazvati kriminalcem. Zanemarivanje članaka 14. ili 49. također je kažnjivo zakonom.
Kako razumjeti da je povrijeđeno pravo na pretpostavku nevinosti
Nažalost, ima dovoljno primjera kršenja pretpostavke nevinosti u svim fazama postupka. Optuženi je dužan pomno pratiti tijek istrage i postupka na sudu, čak i ako je počinio kazneno djelo ili kazneno djelo. Nepoštivanje njegovog ustavnog prava može dovesti do izricanja duže kazne.
Neposredno nakon uhićenja, građaninu se mora objasniti zašto se točno sumnja da je počinio jedno ili drugo djelo, objavljuju se činjenice koje su dovele do takvih zaključaka. Uz to, dužni su službeno podići optužnicu protiv njega i pružiti priliku da kontaktiraju odvjetnika ili rodbinu.
U toku pretkrivičnog postupka ni u kojem se slučaju ne smije vršiti pritisak na osumnjičenika, svjedoke ili one koji prikupljaju oslobađajuće činjenice i štite građanina. Istražitelj je dužan uzeti u obzir i zabilježiti u slučaju dokaze koji opravdavaju osumnjičenog. Slučaj se iznosi pred sud tek nakon što se prikupe svi dokazi o krivnji ili nevinosti.
Članak o pretpostavci nevinosti jasno pokazuje da sudac i tužitelj ne mogu pretpostaviti. Takvo vođenje pravnog postupka predstavlja kršenje pretpostavke nevinosti i na temelju toga višu vlast može ukinuti kaznu.
Čak se i negativan stav predstavnika istražnog tijela prema osumnjičenom može smatrati kršenjem pretpostavke nevinosti. Nerazumno povjerenje u krivnju moralni je pritisak na osobu pod istragom ili svjedoke u slučaju. Ovu okolnost odvjetnik može iskoristiti na ročištu na sudu kako bi zaštitio svog klijenta, a sudac ga protumačiti u korist optuženog.
Nepoznavanje zakona ne samo da ne izuzima odgovornost za počinjena djela, već može dovesti i do nezakonitog uhićenja i osude. Svaki bi građanin trebao biti svjestan pretpostavke nevinosti. Pravo da se ne bude pretpostavljeno krivim pomaže izbjeći optuživanje za nešto što osoba nije učinila.
